|
1. Uvod:
Unapređenje prodaje ć e opisati podsticaje i nagfade kojima se kupci pridobijaju da kupuju ODMAH, a ne da odlažu kupovinu. Dok je oglašavanje dugoročno sredstvo za oblikovanje stava tržišta prema robnoj marki, unapređenje prodaje je kratkoročni instrument kojim se kupac p odstiče na djelovanje. Danas se direktori marketinga sve više okreću unapređenju prodaje. Unapređenje prodaje stvarno DJELUJE! Što je najbitnije stvara vam brže i mjerljive rezultate u prodaji, nego što to čini oglašavanje. Danas je po najnovijim istraživanjima čiji su rezultati objavljeni na internetu odnos između oglašavanja i unapređenja prodaje 30 : 70 upravo obrnuto od dosadašnjeg.
Unapređenje prodaje se usmjerava uglavnom ka maloprodajma, potrošačima i prodajnoj fazi. Obzirom na mnoštvo instrumenata za unapređenje prodaje marketerima je potrebno iskustvo da bi mogli da znaju koje instrumente da upotrebe. Neke velike kompanije imaju stručnjake koji savjetuju direktore za unapređenje prodaje. Iako većina promocija povećava prodaju, veliki broj stvara gubitke. Jedan analitičar je procijenio da je samo 17 procenata od datog broja kompanija za unapređenje prodaje bilo profitabilno. Jedan od ciljeva ovog specijalističkog rada jeste da kada ga pročitate budete u mogu ćnosti da:
® Razumijete ono što mnogi mjenjaju i ne razumiju, a to je da napravite razliku između reklamiranja i publiciteta, napravite plan kako da postupate sa medijima, ® se p obrinete da članke i poruke koje šaljete o sudu koji se pojavljuje u
medij ima, a da to ide, naravno, vama u prilog što je više moguće, ® naučite i razumijete napraviti saopštenje za javnost, Sada kada je malo jasnije šta je unapređenje prodaje, a šta odnosi s javnošću mogu slobodno da zaključim sledeće:
Oglašavanje objašnjava zašto kupac treba da kupuje proizvod, a unapređenjeprodaje dajepodsticaj za kupovinu. Kada se zajedno upotrebe reklma i unapređenje čine moćnu kombinaciju.
|
2.1 Istorijski pregled odnosa sa javnošću
Razvoj odnosa sa javnošću možemo posmatrati još od 1923. godine, kada je dr Edvard L. Bernejs napisao prvi priručnik i održao prvi kurs na Univerzitetu u Njujorku. Bilo je potrebno mnogo godina da se odnosi s javnošću prihvate kao profesija i da se potpuno odvoje od novinskih agencija i prcpagande. Odnosi s javnošću su multidisciplanarna oblast koja je doživjela razvoj u zadnjih 30 - 40 godina. Pojava i razvoj elektronskih medija (u prvom redu televizija) i njihov značaj za oblikovanje javnog mnjenja predstavljaju prelomne momente u razvoju metodologija komunikacije s javnošću.
Sigurno je da je oblast odnosa sa javnošću postojala i ranije, tj. da nije proizvod XX vijeka. Ako posmatrmo odnose sa javnošću kao sredstvo uticaja na javno mnjenje i ponašanje ljudi, onda se može zaključiti da su stari koliko i civilizacija. Prve tragove možemo primjetiti u komunikaciji kod starih naroda Sumera, Persijanaca, Egip ćana, a zatim u staroj Grčkoj i Rimu. Možemo se prisjetiti čuvenih poruka narodu, kroz koje se vršio uticaj kao i u obrnutom smijeru «Vox populi-Vox Dei», «Veni, vidi, vici», «Altea iacte est». Još u doba francuske revolucije (1789-1799) koristio se pojam javnog mnjenja - kroz pamflete, novine, knjige, frizure, kokarde...
Kada se prati razvoj civilizacije mogu se primjetiti promjene u shvatanju oblasti odnosa s javnošću
|
Posebna pažnja u oblasti odnosa s javnošću bila je usmjerena na formiranje instituta i specijalizovanih škola, koje kroz standardizovan proces edukacije nastoje da ovu strukturu postave na mjesto koje joj zaista prpadaju.
Formiranje Međunarodnog udruženja za odnose s javnošću, IPRA, maja 1955.godine, potpomoglo je razvoj ove oblasti u svjetskim razmjerama. Globalni ciljevi ovog udruženja su ne samo da unapređuje obrazovanje, istaživanje i etiku već i da doprinese da odnosi sa javnošću budu tretirani kao disciplina menadžmenta.
Kada pogledamo preporuke međunarodnog udruženja za odnose sa javnošću (IPRA), u vezi sa nastavnim planom za sticanje zvanja u odnosima sa javnošću, možemo ga predstaviti u obliku tri koncentrična kruga.
|
|
|
