|
U Talmudu, drugoj po redu svetoj jevrejskoj knjizi, navodi se priča o mladiću koji dolazi kod rabina i iznosi mu svoje probleme. Nakon što ga je pažljivo saslušao, i uvidio da se radi o problemima koji su uobičajeni za njegovu dob, rabin je poželio da se broj mladićevih problema poveća. Tačnije, poželio mu je sve probleme ovog svijeta. Mladić je od rabina otišao zbunjen. Tek kasnije je shvatio da mu je rabin ustvari poželio dug život, jer - samo živ čovjek ima probleme.
Promjene se dešavaju nezavisno od toga da li želimo da se dese ili ne; njihov nastanak izvan je naše moći. Problemi dolaze sa promjenama, a promjene dolaze sa rastom. Rasti znači biti u stanju da suočiti se sa većim, kompleksnijim problemima. Starenje, pak, znači da se sposobnost suočavanja sa problemima smanjuje.
Živi organizmi - bilo da su biljke, životinje ili Ijudi - podliježu pojavi nazvanoj Životni ciklusi. Organizmi se rađaju, rastu, stare i umiru...
I organizacije imaju životne cikluse isto kao živi organizmi; one prolaze kroz normalne borbe i teškoće koje prate svaku fazu.
Ovo bi bila temeljna analogija iz koje je proizašla^ čitava jedna metodologija u strateškom menadžmentu, a čije je ishodište knjiga "Životni ciklusi preduzeća...", autora dr. Isaka Adižesa. Metodologija, u najkraćem, sadrži opis i analizu životnih ciklusa preduzeća i odgovarajuću terapiju za svaki pojedinačan stadijum. Ona objašnjava kako se mijenja organizacona kultura preduzeća tokom njegovog životnog ciklusa. Također, omogućuje nam da shvatimo kako i zašto se kultura preduzeća i njegove organizacione forme mijenjaju.
Ključ uspjeha leži u kreiranju takve organizacione kulture ("preduzetne religije", kako to naziva Adižes) u kojoj bi se razvila svijest o uzajamnoj zavisnosti, naklonosti i pripadnosti unutar organizacije. Time bi se stimulisao preduzetnički duh (E funkcija) koji, prema Adižesu, predstavlja glavnu pokretačku snagu razvoja i čini kompaniju mladom.
Prema Adižesu, cilj strateškog menadžmenta jeste kako preduzeća odgovarajućom strategijom dovesti do Top - forme (optimalne tačke na krivoj životnog ciklusa) i tu ih zadržati. Teza je slijedeća: Ako se organizacija može kontinuirano mijenjati na planski i kontroliran način, i da ostane sebi svojstvena uprkos promjenama, onda ona nikada neće umrijeti. Njen osnovni posao će se možda promijeniti, ali organizacija kao takva može živjeti vječno.
Slijedi kratak prikaz primjene metodologije životnog ciklusa u raznim oblastima ekonomije. Potom ću navesti kratak prikaz faza u životnom ciklusu organizacije, sa opisom karakterističnih problema, te propratnih i patoloških pojava sa kojima se preduzeće susreće u svakoj fazi.
|
PRIMJENA METODOLOGIJE ŽIVOTNOG CIKLUSA U EKONOMSKIM NAUKAMA
|
|
Kad je riječ o ekonomskim naukama analogiju životnih ciklusa susrećemo u raznim oblastima - marketingu, međunarodnoj ekonomiji, mikroekonomiji, makroekonomiji, menadžmentu itd.
U marketingu, npr. karakterističan je primjer životnog ciklusa proizvoda. Ideja se, podsjećanja radi, u ovom slučaju temelji na opažanju da većina proizvoda slijedi tipičan slijedeći evolucijski obrazac3.
- Embrionska faza
- Faza rasta
- Faza konsolidacije
- Faza zrelosti
- Faza zasićenja
- Faza opadanja
Zašto nam je ovo važno? Zato što faze razvoja proizvoda upućuju na različite opće tipove strategija - različite generičke strategije. Strateška logika traži da odabrani, za budućnost niz akcija odgovara životnom ciklusu proizvoda, strukturnim i kulturalnim okvirima. U fazi zrelosti se proizvod modificira ili se lansira potpuno novi proizvod, čime se nastavlja rast.
U međunarodnoj ekonomiji imamo primjer životnog ciklusa proizvodnje. Kada se u matičnoj državi tržište sa određenim proizvodom zasiti, vrši se izvoz cijele industrije tog proizvoda u neku drugu državu. Tu se isti proizvod nastaje proizvoditi jer je radna snaga jefitinija, a u matičnoj državi se kreira novi proizvod čime se rast nastavlja. Uzmimo za primjer auto-industriju. Nakon što prodaja "Buba" u Njemačkoj počela da stagnira, čitava proizvodnja je izvezena u Brazil i Koreju.
U makroekonomiji najizrazitiji je primjer konjukturnih ciklusa. Za svaku privredu je karakteristično da se naizmjenično smjenjuju faze ekspanzije i recesije. Mnogi su se ekonomisti bavili konjukturama i postoje različite teorije zbog čega ovi ciklusi nastaju. I ovdje je, za donošenje strateških odluka bitno u kojoj se fazi konjukture nalazimo, koliko ona još može da traje itd.
U menadžmentu dobar je primjer BCG matrica. "Upitnici", ako prežive, prerastaju u "zvijezde", iz "zvijezda" nastaju "krave muzare", koje opet postaju "psi".
Kad je riječ o stateškom menadžmentu također imamo nekoliko primjera. Najizrazitija je svakako metodologija dr. Adižesa. Međutim, ovdje treba spomenuti i Greinerov model razvoja4, kojeg donosim na kraju tekstva u Prilogu 1.
Za sve navedene primjere karakteristično je da se uvijek traže načini da se proizvod, preduzeće ili privreda zadrže u uzlaznoj fazi životnog ciklusa, nastoji se spriječiti ispadanje, recesija ili birokratizacija - smrt.
Jednom riječju - pokušava se rasti vječno. Po svaku cijenu. Možda je bolje postaviti pitanje zašto do pada uopšte i dolazi ?
|
|
